Program u Umjetničkoj galeriji BiH

17:30-19:30 Likovna radionica za djecu pod nazivom “Moja farma”, koju će voditi Aida Šarac (II sprat)

20h  otvaranje izložbe Kaverne Grada, autorice Lamije Simišić, kustosice Nermine Zildžo (I sprat)

Od 20h do 24h  izložba “Ruralno, nekad ( i sad)” – iz fundusa Umjetničke galerije BiH (II sprat)
Autorica postavke Dragana Brkić, viši kustos UGBIH

IZLOŽENOSTI je drugo poglavlje dvogodišnjeg procesualnog rada kustoskinja iz Zagreba Ivane Bago i Antonie Majače,pod naslovom GDJE SE SVE TEK TREBA DOGODITI i održan je u oktobru i novembru 2010. godine.

Ovaj dvogodišnji projekat predstavlja odstupanje od uobičajene kustoske prakse revijalnih ili tematskih izložbi predstavljanja finalnih radova umjetnica/ka. Uveden je, i uspješno proveden, metodološki novi model baziran na kolektivnom procesu istraživanja šireg konteksta (političkog, društvenog, intelektualnog) u kojem umjetnost djeluje. U finalnom dijelu – IZLOŽENOTI javno su prikazane sve faze rada koje kustoskinje, sa brojnim akterima – učesnicima u ovom dvogodišnjem work in progress – artikulišu kroz debate, radionice i na kraju, izložbu.

Tokom izložbe, organizovane u napuštenoj zgradi fabrike “Rudi Čajavec”, pored individualnih i grupnih umjetničkih radova i intervencija, održano je niz javnih debata, prezentacija rezultata dvogodišnjih istraživanja – filmskih i video projekcija, snimaka pozorišnih predstava…
Većina učesnica/ka dolaze iz Banja Luke, Mostara, Tuzle, Trebinja, Sarajeva, BiH dijaspore, Zagreba, Beograda, Prištine.

Izložba u Sarajevu, koju organizuje SCCA, jedna je od završnih akcija SCP-a (Švajcarskog programa za kulturu za Balkan, koji je podržao čitav projekat), a sastoji se od selekcije radova predstavljenih na IZLOŽENOSTI u BanjaLuci 2010.

Na izložbi – prezentaciji učestvuju:

Grupa 4 lica Omarske (Beograd),Lala Raščić (Sarajevo), Vahida Ramujkić (Beograd),
Anja Bogojević i Amila Puzić (Abart, Mostar), Sandra Dukić i Boris Glamočanin (Banja Luka), Igor Bošnjak.
Selektorka: Dunja Blažević

Radenko Milak (Banja Luka), direktor izložbe i projekta SpaPort, predstaviće trogodišnji projekat.

Otvaranje izložbe planirano je za utorak, 14. maja 2013. u 19h, dok će prezentacija projekta SpaPort biti održana u srijedu, 15. maja 2013. u 12h.

Prvim ciklusom obuhvaćen je širi vremenski raspon od tridesetih do kraja pedesetih godina. Mnoge od 58 fotografija na postavu izložbe i veći broj fotografija koje će se na izložbi projicirati, sam Dabac nikad nije razvio i objavljivao. Radi se o iznimno velikoj cjelini od preko 5000 negativa sa zagrebačkim motivima pa ova činjenica nije nimalo neobična. Selekcija radova za ovu izložbu njezinim je autoricama bila i uživanje i posao prepun dilema i predomišljanja jer je teško od dobrog odabrati najbolje. S dokumentarnog aspekta ovaj je pregled zanimljiv jer je ujedno i uvid u vremenske mjene grada Zagreba. Svoj grad je Tošo Dabac isprva, u ranijim fotografijama bilježio s mnogo empatije, intonacijom sličnom ranim Chaplinovim ili srodnim filmovima iz doba američkog i europskog nijemog filma. Dabac je pri tom uvijek znao ostati na distanci promatrača i nikad nije skrenuo u naturalističko-patetičan ton. Uvijek je imao i osjećaj za detalj, često i humor, koji često proizlazi iz supostavljanja urbanog i ruralnog u gradskom miljeu. Kasnijih pedesetih godina Dabac se pretvorio u za nijansu hladnijeg, distanciranijeg opservatora i njegovi ‘portreti’ Zagreba gube ton empatije toliko prisutan u ciklusu Ljudi s ulice. Tako Dabca na fotografijama s prizorima buffeta i kavana prepoznajemo i kao „life“ fotografa.

U ciklusu „Drugi pogled“, sastavljenom od devet fotografija, upoznajemo njegovu fotografiju u posve novom svjetlu. Novija istraživanja Tošine bogate ostavštine u cijelosti sačuvane u Arhivu TD u Ilici 17, gdje je radio od 1940. pa sve do smrti 1970. godine pokazala su do sada zanemarivan senzibilitet. Koncentracijom na detalj, eksperimentima, korištenjem žablje i ptičje iskošene perspektive, upotrebom dramatskih sjena Tošo se približio poetici Nove objektivnosti. Zagrebačka kulturna klima dvadesetih i tridesetih godina dvadesetog stoljeća omogućila je potvrđivanje fotografije kao ravnopravne grane likovne umjetnosti zahvaljujući prije svega naporima Franje Mosingera te tekstovima Ise Kršnjavog i Ljube Babića kao i gostujućim izložbama od kojih svakako treba izdvojiti Film und Foto u organizaciji Deutscher Werkbunda. Stilski pluralizam onodobne europske umjetnosti bez sumnje je, što potvrđuje i ova izložba, izazvao i brzu recepciju kod domaćih umjetnika. Tošo Dabac, koji s radom započinje u upravo spomenuto vrijeme, tih je godina sudjelovao na internacionalnim izložbama u društvu s autorima kao što su Laszlo Moholy-Nagy, Man Ray ili Edward Weston što ga čini direktnim sudionikom relevantnih zbivanja u suvremenoj fotografiji.

“Poslije izložbi o prvim izborima i mirovnim manifestacijama u Sarajevu 6. aprila 1992., ova izložba je hronološki nastavak tih događanja i predstavlja u suštini početak stvarnog rata.
Prve granate 2. maja 1992. u Titovoj ulici i sve što se dešavalo toga dana uvod je u izložbu.
Radi se o seriji portreta pripadnika policije, vojske, specijalaca i pripadnika drugih formacija koje su učestvovale u odbrani grada. Ono što sam fotografisao prije rata na ulicama, sada sam nastavio sa novim licima i u novim okolnostima.
Fotografije su nastajale uglavnom na ulicama, prilikom posjeta jedinicama ili za potrebe snimanja za naslovnice Dana ili nekih drugih novina.

Sam čin fotografisanja vraćao je ljude u neka normalna vremena.
Svi su željeli da imaju fotografiju – kao dokument o vlastitom postojanju,  svi su pozirali i bili veoma ozbiljni na fotografijama.
Veliku većinu ljudi-modela sam poznavao iz prijašnjeg prijeratnog perioda, a snimajući po ulicama upoznao sam i dosta novih. Na fotografijama srećemo i poznata lica koja su bila dobrovoljno angažovana u TO BIH.

Naravno, rat nije bio samo poziranje na ulicama i za naslovnice novina, ginulo se, mnogi su ranjeni tako da je jedna serija fotografija posvećena sudbinama boraca.

Na izložbi će biti predstavljeno oko 300 fotografija, koje će većinom biti po prvi put predstavljene i postavljene u ovoj formi.”

Milomir Kovačević Strašni

http://www.slobodnaevropa.org/media/video/24936518.html

Samostalna izložba autorice Nele Hasanbegović, prezentira djela nastala od 2009.  do 2013. god., realizirana u različitim medijima: svjetlosna instalacija, video instalacija, performans, skulptura i fotografija.  Umjetnička djela prezentirana na izložbi provociraju i propituju strukturu funkcioniranja današnje kulture, identiteta, roda, umjetnosti, ali i društva u cjelini.

Boris Hodak njeguje specifičan slikarski izraz u stilu pop-nadrealizma, koji prelazi jedan razvojni put od metafizičkog na početku, do već pomenutog dominantog pop nadrealizma, dotičući i lowbrow art koji nije toliko prisutan na našoj likovnoj sceni. Slikarski izraz se tokom ovog desetogodišnjeg perioda  razvija u osoben, vrlo prepoznatljiv, zreo, formiran stil koji svojom tematikom bolje korespondira sa svijetom, nego što je to slučaj sa sredinom u kojoj nastaje. Poznata je činjenica da su sljedbenici postnadrealizma na našoj likovnoj sceni vrlo rijetki, te je ova izložba jedinstvena prilika da domaća likovna  publika upravo ovakva djela vidi.