1. Razlozi zatvaranja UGBiH za javnost

UGBiH je odlučila u narednom periodu zatvoriti jedan segment svog djelovanja, posjetu za javnost. Opredjeljujući se na ovaj potez želimo skrenuti pažnju na odnos države Bosne i Hercegovine, prema kulturi, kulturnim institucijama i kulturnoj baštini, i na potrebu da se u tom odnosu nešto mijenja. Iz ovog razloga pozivamo i druge kulturne ustanove, kolege, umjetnike i javnost da nas u tome podrže i zahvaljujemo se onima koji su to već učinili. UGBiH spada u jednu od sedam institucija kulture koje bi trebalo da budu u nadležnosti države, s obzirom da je njihov osnivač bivša R BiH, što nije promijenjeno ni Ustavom koji je na snazi, Daytonskim.

Pored vrlo bitnog rješenja pravnog statusa, to treba da uključuje redovno finansiranje, ali i kreiranje kulturne politike i kulturnih strategija. Iz tog razloga, recimo, BiH ne može učestvovati ni na smotrama poput Bijenala u Veneciji.

Na nivou BiH ne postoji Ministarstvo kulture koje bi bilo nadležno, a Federalno i Kantonalno ministarstvo kulture, nisu preuzeli obavezu pomoći ovim institucijama koje se nalaze na njihovoj teritoriji.

2. Šta UGBiH traži?

1. Tražimo trajno rješenje gore objašnjenog problema koji nije riješen od donošenja pomenutog Daytonskog ustava kada je dat rok od 60 dana.
2. Također tražimo, do rješenja ovog kompleksnog pitanja, odluku Federacije Bosne i Hercegovine i Kantona Sarajevo o privremenom sufinansiranju naše institucije.
3. Tražimo i da se iznađe mogućnost da u pravnom okviru dobijemo novu direktoricu ili novog direktora, odnosno vršioca dužnosti, kao i Upravni odbor kako bismo mogli nastaviti funkcionisati.

3. Relevantni podaci o UGBiH

Posjetioci i UGBiH

Godišnje Galeriju posjeti oko 20 000 pojetilaca o čemu UGBiH redovno vodi evidenciju. Tokom ljetnog perioda većinu posjetilaca čine turisti grada, a u periodu školske godine, akcenat se pored domaćih posjetilaca stavlja i na đačku populaciju. Pojedine izložbe izazivaju veliku pažnju javnosti, poput izložbe fotografija Milomira Kovačevića Strašnog „Strašni izbori 1990“ koju je posjetilo 3 500 posjetilaca. Broj posjetilaca, kao i ciljna grupa, se mijenja zavisno od karaktera izložbe. Imamo svoju stalnu publiku, dok na neke izložbe uspijevamo privući i sasvim novu (recimo izložba tradicionalnih borilačkih vještina Japana „Duh Budoa“).

Posjetiocima u UGBiH je ulaz slobodan, a izložbeni prostori su za njih otvoreni svakim danom osim nedelje (stalna postavka je zatvorena još i ponedeljkom) od 12 do 20h u ljetnom periodu, i od 10 do 18h u zimskom. Posjetiocima su na raspolaganju besplatni depilijani o aktuelnoj stalnoj postavci „Retrospectrum“ na našem i na engleskom jeziku, a mogu naći i kataloge ranijih izložbi održanih u UGBiH, koji su na prodaju. Moguće je dogovoriti i vođenu grupnu posjetu koja se posebno plaća, a svim posjetiocima prisutni kustosi uvijek izlaze u susret. Za sve zainteresovane, u sastavu UGBiH nalazi se i biblioteka, otvorena za korisnike od 10h do 14h. U biblioteci se može naći najznačajnija bibliotečko-dokumentarna građa vezana za bosanskohercegovačku umjetnost. Godišnja članarina je 10 KM.

Izložbe u UGBiH

I pored besparice u kojoj se nalazi, UGBiH ni jednog trenutka nije prestala održavati izložbe. Od rata na ovamo, imali smo dvije stalne postavke gdje su izlagana najvrjednija djela iz našeg depoa, „Jedan vijek moderne umjetnosti“ i „Retrospectrum“. Pored njih, godišnji broj povremenih izložbi zadnjih deset godina varira od 10 do 20, što je i za neke druge galerije koje nemaju problema sa finansiranjem, respektabilan broj. Prethodne godine, 2010., pored stalne postavke imali smo 16 izložbi, a postali smo i član evropske mreže koja organizuje Noć muzeja i obilježili smo i ovu manifestaciju. Od značajnijih izložbi u 2010. godini izdvojićemo gostovanje banjalučkih autora «Međuprostor», u saradnji sa Muzejem savremene umjetnost RS; retrospektivu jednog od najvećih likovnih umjetnika BiH, Voje Dimitirijevića; «Videonale», festival savremene video umjetnosti u saradnji sa Goethe institutom; te «Sarajevo Service», izložbu laureata Henkel Art Awarda iz bečkog MUMOK-a, Mladena Miljanovića. U protekle dvije godine održali smo i dvije izložbe u vlastitoj produkciji koju smo sami finansirali, izložbu fotografija «ObjektivNo 1» i izložbu djela bosanskohercegovačkih umjetnika koja smo otkupili u zadnjih 10 godina.

Pomenućemo i neke izložbe ranijih godina:

u saradnji sa partnerima organizovali smo brojne internacionalne izložbe: izložbu fotografija «World Press Photo», «A Journey through the Italian Art 1950-1980, 100 Artworks from the Collection Farnesina», izložbu dizajna «Living Spain», izložbu mladih umjetnika iz Centralne i Jugoistočne Evrope CENTRAL, «Essence of Life», izložbu japanske keramike, «Fluxus» (u saradnji sa Sarajevskom zimom), «Bauhausphotographie»;

izložbe poznatih domaćih autora: Radmila Jovandić Đapić, Strašni, Lala Raščić, Ideologija, Izložba likovnih umjetnika članova ANUBIH «Aktuelno 2003.», Danica Dakić, Zlatan Filipović, Mustafa Skopljak, Enki Bilal itd.

Posebno izdvajamo izložbu «Halo, Bing, kako brat», selektivnu izložbu studenata sa svih likovnih akademija u BiH, kao i dvije velike izložbe urađene u saradnji sa Ars Aevi-em, izložbe Michelangela Pistoletta i Maje Bajević.

Kroz izložbe ostvarujemo i dobru saradnju sa relevantnim likovnim institucijama u zemlji: SCCA, Ars Aevi, Muzej savremene umjetnosti RS, Franjevačka galerija Široki brijeg, te iz regiona: Muzej suvremene umjetnosti, Klovićevi dvori, Muzej za umjetnost i obrt, Moderna galerija u Zagrebu, Kulturni centar Beograda, Narodni muzej Crne gore, Cankarjev dom u Ljubljani, Nacionalna galerija Makedonije.

Načini finansiranja UGBiH

U finansiranju ovakve institucije trebalo bi jasno odvojiti finansiranje koje obuhvata obaveze prema zaposlenicima i režijske troškove, i ono koje se tiče programa i pojedinih projekata. Ovo prvo zavisi najviše od nadležnih ministarstava. UGBiH, na ime ovih rashoda, od godišnjeg prosjeka koji iznosi 450 000 KM, dobija jedino od Vijeća ministara, odnosno Ministarstva civilnih poslova, 150 000 KM i Kantonalnog Ministarstva kulture i sporta 51 200 KM! Interesantno je pomenuti da samo režijski troškovi godišnje iznose preko 65 000 KM. UGBiH se dijelom i sama finansira, i to sa procentom od 20-30% što je visok procenat i za muzeje puno bolje razvijenijih zemalja. Međutim, i pored toga ukupan iznos nije ni blizu potrebnog, te treba reći da likovno kulturno blago svesrdno sve ove godine čuvaju volonteri i entuzijasti, s obzirom da zadnjih godina po pola godine nemaju plate koje su inače umanjene za 20% i ispod su prosjeka Kantona i kojima je oduzet topli obrok, a zdravstvenog osiguranja također nemaju isti toliki period godine!

Sredstva za projekte i programe moguće je ostvariti apliciranjima na razne grantove, saradnjama i partnerstvima, što stručni tim UGBiH redovno i radi. Tako, zahvaljujući angažmanima, apliciranjima i grantovima, depo sa djelima UGBiH je u odličnom stanju, opremljen modernim uređajima koji proizvode idealne uslove vlage i temperature za djela, a nadamo se da ćemo na sl. način uspjeti opremiti i izložbene sale kako bismo u budućnosti mogli odgovoriti na visoke zahtijeve za gostovanja svjetskih izložbi.

Većina nabrojanih izložbi ostvarena je prije svega zahvaljujući saradnjama u gradu, regionu i sa inostranstvom. Ističemo dugogodišnju saradnju sa festivalom Sarajevo Sarajevska zima, sa MESS-om, sa Ambasadama u našoj zemlji i njihovim kulturnim odjelima, posebno sa centrom André Malraux, Goethe institutom, i ambasadama Japana, Švicarske, Španije, Portugala i Mađarske.

Zašto je ulaz u UGBiH besplatan?

Ulaz u UGBiH je besplatan za sve posjetioce od njenog osnivanja, 1946. godine i vremena kada je bilo normalno da umjetnost bude dostupna svima, a ne da ona mora predstavljati komercijalne, marketiške projekte kojima je svrha zarada novca. Vremena i sistem su se danas svakako promijenili, a eventualna odluka o uvođenju karata na ulazu u UGBiH je samo još jedna od odluka koje na pravan način ne možemo riješiti dok se ne riješi naš status, što je javnosti manje poznato. Takvu odluku punopravno mogao bi donijeti samo Upravni odbor, koji je odavno prestao da postoji, a osnivanje novog može da provede samo Osnivač (u našem slučaju država BiH koja od te uloge kontinuirano bježi).