Piše: Ivana Udovičić

Gabrijel Jurkić, Autoportret, 1911, ulje na platnu

Kako je Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine postala aktivna na društvenim mrežama u cilju promoviranja svoje aktivnosti, kao i svoje zbirke, susrećemo se sa različitim komentarima, prijedlozima, a bude tu, da se ne lažemo, i pohvala. Zanimljivo je kako nam se ipak često skreće pažnja na našu „grešku“ jer ime čuvenog bosanskohercegovačkog slikara Gabrijela Jurkića, ne navodimo ispravo, bez slova „j“.

A ko kaže da to nije ispravno i na temelju čega?

Kako je ovo tema koja se ponavlja iz godine u godinu, može se zaključiti kako je to najbitnija stvar u našoj historiji umjetnosti, ili u boljem slučaju, Galerija možda samo u tome griješi. Nemamo namjeru polemizirati, pravdati sebe ili ispravljati druge, pogotovo ne putem društvenih mreža, ovim putem iznijet ćemo neke od činjenica kako bi razjasnili zašto je Jurkić kod nas Gabrijel, a negdje Gabriel.

Gabrijel Jurkić rođen je 1886. godine u Livnu koje se tada nalazi u sklopu Austro-Ugarske Monarhije. U krsnom listu i njegovom prepisu iz 1897. godine stoji kako je GABRIEL JURKIĆ, zakoniti sin oca Ante i majke Luce rođene Gjogić (sic!). Isto to ime nalazimo i na svjedodžbi bečke likovne akademije iz 1910.

Tih ranih godina stvaralačkog rada na slikama, uglavnom nastalih u Beču ili pod bečkim utjecajem nalazimo potpis Gabriel Jurkić. Kasnije će signaturu svesti samo na inicijale.

Toliko od službenih spisa.

U katalogu samostalne izložbe održane u Sarajevu 1911. godine, predgovor je pisao Jurkićev brat (blizanac) Mirko. U tom katalogu spominje se ime Gabrijel.
1974. godine povodom smrti umjetnika, smrtovnica nosi također ime Gabrijel. Smrtovnicu daje supruga Štefa. Čitulju povodom smrti Gabrijela Jurkića objavljuju i braća Franjevci iz Livna.

Između ova dva datuma, pojavljuju se brojni natpisi u štampi i stručnoj literaturi koji uglavnom koriste formu imena Gabrijel. Nakon smrti, a naročito u novije doba kada raste interes za Jurkićeva djela, počinje se vraćati i oblik imena Gabriel.  Zanimljivo je navesti kataloge Gabrijela Jurkića u izdanju Franjevačkog samostana „Gorica“ iz Livna iz 1995. i onaj Gabriela Jurkića iz 2008. u izdanju Franjevačkog muzeja i galerije Gorica iz Livna u kojima je isti tekst Josipa Depola dat u dvije „varijante“.

I šta je sada od svega ovoga ispravno?

Krsni list? Znate li možda krsno ime Mice Todorović ili da Vlahi Bukovcu to ime ne piše u krsnom listu?

Potpis? Valjda čovjek zna kako se zvao. Valjda, ali ne treba smetnuti s uma kako su brojni naši slikari za vrijeme studija u Beču ili Mihnenu upravo u potpisima često znali „germanizirati“ svoja imena. Tipičan primjer je Paja Jovanović. A Jurkić, eto  čak nije morao ni germanizirati svoje ime.

Brat Mirko? Valjda je i on znao bratovo ime.

Žena Štefa…?

Dakle, neupitno je kako postoje dvije varijante Jurkićeva imena, obje korištene, obje i dalje u upotrebi. Na Vama je da se opredjelite želite li onu europsku (zapadnjačku) ili onu slaveniziranu, bližu mjestu i vremenu u kojem je autor živio.

Nijedna nije pogrešna, nijedna nije tačna.

Ili, da parafraziramo Šekspira: Kojim god imenom nazvali njegovog autora, Cvjetna visoravan mirisat će isto.