Micropop – primjer edukativnog rada sa djecom u UGBIH
Radionica za djecu u sklopu izložbe “Zimski vrt” održane 15. januara 2018. godine
Piše: Aida Šarac
Početkom 2018. godine u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine publici je predstavljena izložba „Zimski vrt: Istraživanje imaginacije iza pokreta micropop u savremenoj japanskoj umjetnosti“. U sklopu izložbe održan je ciklus edukativnih radionica
Edukativni rad sa djecom u okviru ove izložbe imao je za cilj razvijanje dubokog razumijevanja i iskustvo umjetnosti koji se stiču u susretu sa originalnim umjetničkim djelima. Muzejski izložbeni prostor, svojom jedinstvenom svrhom, izgledom i osjećajem ritualnosti koji namaće sam po sebi, stvara posebno ozračje za aktivno učenje i usvajanje znanja van školskih učionica. Djeca će učenje u ovakvom prostoru alternativne učionice shvatati kao igru, istovremeno se oslobađajući osjećaja straha prema muzejskoj instituciji.
Primarni cilj edukativnih programa održanih u UGBIH nije samo upoznavanje sa vrijednošću umjetnosti ili učenje o likovnim tehnikama i bojama. Primarno je vizuelno opismenjavanje učesnika, razvijanje vokabulara i kritičkog razmišljanja, što je ostvarivo kroz aktivno učenje uz pomoć raznovrsnih iskustava posredstvom umjetničkih djela i specifičnog osjećaja koji pruža izložbeni prostor.
Svako iskustvo u dodiru sa umjetničkim djelom, pa makar ono bilo i opetovano, nosi drugačiji kvalitet i spoznaju s obzirom da je „ovdje i sada“ pred umjetničkim djelom nezamjenjivo. Kroz pedagošku nauku utvrđeno je da djeca najbolje uče upravo kroz iskustvo i nadogradnju istog, a ne pukim prenosom informacija i iznošenjem činjenica.
U uvodnom dijelu edukativnog programa o kojem je riječ, kroz razgovor je provjereno osnovno znanje učesnika o državi iz koje potiču izložena djela. Činjenice i zaključci izvedeni u grupi asocijativno su povezani sa izloženim djelima. Npr. izgled i simbolika japanske zastave sa instalacijom „Sunce“ (autor Ryoko Aoki), činjenica da je Japan otočna država sa slikom na keramičkim pločicama „Okean odgovora“ (autor Masanori Handa) itd.
Iako je edukativni program izveden multidisciplinarno (kombinirajući različite metode), osnovna muzejsko-edukativna metoda na kojoj se zasniva su Strategije vizuelnog razmišljanja (SVR), razvijene 60-ih godina u svrhu produbljenog promišljanja o umjetničkom djelu koje se nalazi pred posmatračem.
Osnovni postupak SVR-a je vođena interaktivna diskusija u kojoj moderator postavljajući pitanja, navodi učesnike na iznošenje subjektivnih mišljenja o umjetničkom djelu. Parafrazirajući izjave učesnika, svaki pojedinačan odgovor se validira, istovremeno potičući na dalju diskusiju.
Ovakav proces učenja je aktivan, jer djeca samostalno istražuju izložbu i sadržaje na izloženim djelima. Moderator postavljajući pitanja i pozivajući djecu na direktnu interakciju sa eksponatom, navodi na samostalno izvođenje zaključka. Na ovaj način umjetničkom djelu se prilazi iz različitih perspektiva, isprva kroz odnos cjeline i pojedinačnih dijelova, zatim kroz uočavanje geometriziranih oblika na plohi zida i specifičnosti instalacije kao medija i na kraju kroz sadržaj djela.
Aktivno učenje u izložbenom prostoru kao alternativnoj učionici se sprovodi i kroz dodijeljene zadatke za rad u grupama. Ovdje učesnici opet imaju priliku za samostalno istraživanje, kritičko promišljanje o izloženim djelima i razmjenu ideja sa članovima grupe. Kao rezultat rada u grupi, u ovom slučaju izrađene su legende sa opisima zadatih eksponata.
Edukativni program je zaokružen kreativno-manuelnim radom učesnika, pod utiskom vizualnih senzacija doživljenih tokom obilaska izložbe.