Trajanje izložbe
10.7 – 4.8.2018.
Posmatrač suočen sa umjetničkim djelom, često ne može dokučiti proces njegovog nastanka. Proces umjetničkog livanja, kovanja i ostatak praktikuma klasične tehnologije kiparstva u kontekstu bh. savremenosti, odvija se u jedinoj umjetničkoj livnici na našim prostorima. Smještena u hangaru predratnog industrijskog kompleksa PRETISA i TASA, livnica Enesa Sivca zadovoljava potrebe javnih narudžbi, umjetnika te mladim generacijama pruža neophodnu praksu i susret sa materijalima.
Ako se sjetimo ciklusa Ekvilibrista nastalih u vanrednim ratnim okolnostima, podjarenih željom da premoste put u onostrano nadrealnim teatrom u zraku, u ovdje izloženom Akrobati prepoznat ćemo njegov afinitet ka instalaciji koji je konstanta od svršetka studija.
Figura Akrobate u slobodnom padu, žicama je pričvršćena za ptice od svijenog bakrenog lima. Zavarivanjem čelične žice jednu uz drugu, Sivac gradi formu skulpture kao metalnu ljušturu ispunjenu prazninom koja čini njen volumen. Istog karaktera su i dvije figurine koje balansiraju na leđima bikova izlivenih u bronzi. Oba prizora crpe motive iz antičke Grčke mitologije – Minoj i feničanska božica Europa.
Figura koja balansira na udvojenom Žiletu, kao da kliže po rubu oštrice, evocirajući poetiku Ekvilibrista i hazardnog „prelaska Sirat ćuprije“, brižljivo je struktuirana do ekstremiteta koji se u pokretu distorziraju.
Oduzimajući volumen skulpturi, kao osnovnu odliku medija, umjetnik prednost daje liniji koja je osnovni nosilac forme. Svođenje plastičnog modelovanja na grafizam (plastični crtež) kod Sivca se opaža kao uticaj crtačkog opusa njegovog profesora Alije Kučukalića. Jednostavnost i uzvišenost je preuzeo od svog najranijeg učitelja I. Bilajca, a sklonost ka apstraktnom organskom izrazu i razvijanju forme, opet od R. Gašića. Apstraktna forma organskog karaktera prkosi gravitaciji na visokim nogama čelične armaturne žice. Oblikom i teksturom, zazivajući barke sa grafika H. Tikveše, šuplja forma levitira u zraku.
U livnici Enesa Sivca livane su i skulpture N. Ibrišimovića. Povodom te saradnje, Ibrišimović je u svom dnevniku iz 2003. godine (Sarajevske sveske, br. 5. 2004.) zapisao: „Skulptor ima toliko tehnoloških, materijalnih i zanatskih problema da je na veoma visokom stupnju ako može dalje prodirati u likovne ili estetske probleme svog rada. (…) Da bi uistinu načinio skulpturu, ‘vajar mora misliti u materijalu’ a kako će misliti u materijalu kada u njemu ne radi? Bosna nije nikada imala livnicu, imala je livnice s kokilama i pijeskom ali su i one mahom ugašene (…)“
Na sreću, Sivčeva livnica još uvijek liva punom parom.
Aida Šarac, historičarka umjetnosti
ENES SIVAC
Rođen 1966. godine u Sarajevu gdje je diplomirao kiparstvo 1991. u klasi Alije Kučukalića. Ratni predsjednik ULUBIH-a. Radio na restauraciji Šarene Sulejmanija džamije u Travniku, rekonstrukciju bareljefa i figure Krista na sarajevskoj katedrali. Od javnih narudžbi radi lovorove vijence za MESS, Grand Prix za Collegium artisticum. Kao profesor, studentima Odsjeka za Kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu ostavio je praktikum tehnologije kiparstva.
Značajnije izložbe:
- Biciklisti, Galerija Doma mladih (diplomska izložba)
- Projekat „Ekvilibrista“, Obala art centar
- Klackalice, Collegium artisticum
- Bijenale mladih Sredozemlja, Torino
- Ex. Tempore, Piran
- Jahači vjetra, Galerija Unitic