21/11/2019 – 28/12/2019
Izložbom Portreti grada slikar Irfan Hozo obilježava četrdeset godina profesionalnog bavljenja umjetnosti. Umjesto očekivane retrospektive, ovaj autor odlučio se započeti novi ciklus, prihvatiti novi izazov i postaviti ljestvicu svoga umjetničkog stvaranja za nekoliko podioka više. Ne iznenađuje osobito izostanak retrospektive, obzirom da je o cjelokupnom opusu ovog umjetnika teško govoriti, jer on nema neku predvidivu razvojnu putanju, pa se s podjednakom strašću predaje i crtežu i slikarstvu i grafici. Svaki novi ciklus ne proizilazi iz prethodnih, već sa svakim novim ciklusom počinje nova priča. Ono što se jedino može okarakterizirati kao konstanta je kontinuirano prisustvo na likovnoj sceni, kao i Hozina trajna preokupacija realističnom prikazu.
Novonastali ciklus donosi jednog novog, ali i dalje prepoznatljivog Hozu. Nakon nešto duže pauze pojavljuje se pred publikom s radovima u kojima je njegov rukopis i prepoznatljiv i nov istovremeno. Ono što je obilježilo dosadašnju Hozinu karijeru je njegova najdojmljivija izložba s motivima razrušene vijećnice, kao simbola grada i njegove destrukcije. Hozo se i danas bavi temom istog grada, s primjetnim vremenskim odmakom ali kroz drugačiju prizmu. Ostao je isti veliki format, prepoznatljive vizure, poznata ili barem bliska lica. Ova izložba posvećena je gradu i njegovim ljudima na jedan poseban autorski način. Hozo ne poznaje pojam celebritya, njegovi likovi su prepoznatljivi, ali prizemljeni, topli i srdačni, bez prepotencije ili uobraženosti. Takav je i Hozin grad koji se diskretno ali neizostavno javlja iz drugog plana, takvi su i njegovi ljudi. Iako velikih formata, njihova ih veličina ne eksponira, oni i dalje ostaju zatečeni u trenutku ili nerijetko čak zamrznuti u tom trenutku, pa nemaju uobičajen pozerski stav koji nestaje odmah nakon klika aparatom. Hozini ljudi ostaju mirni i nakon slikanja prepušteni svojim razmišljanjima koja jednostavno ne prolaze. Umjetnik ne postavlja pred sebe cilj predstaviti njihovu veličinu, već ljudskost, bliskost s običnim svijetom. Oni nisu poznati ljudi ovog grada, već ljudi koji grad čine prepoznatljivim.