Mehmed Klepo: 2020-2024

07. 05. – 25. 05. 2024.

(…) Ciklus slika nastao 2023. godine sublimira u sebi Klepina traganja iz prethodnih nekoliko godina. Educirani slikar u njemu, koji je prošao proces „Metmorfoze“[1] i pokazao da izvrsno vlada znanjem iz istorije slikarstva, u ovom ciklusu na platnima susreće Rothka i Rauschenberga. Klepo obojena geometrijska polja kombinira/“Combines“ sa upotrebljenim, istrošenim, nađenim predmetima – krpama za brisanje kistova prilikom slikanja. Neke aplicirane (lijepljenjem ili šivanjem) bez intervencije umjetnika, a neke doslikavane ili docrtavane. Od navedenih elemenata gradi čvrstu i discipliniranu kompoziciju koja nosi platno. Tu kompozicijsku čvrstinu na marginama dopunjava svojom već prepoznatljivom „ličnom piktografijom“ koju u osnovi čine geometrijski oblici. Tom svom uobičajenom repertoaru pridružuje i ljestve, koje su se kao motiv već pojavljivale u ranijem ciklusu slika i crteža (ali i asamblaža). Simbolički potencijal ljestvi kao motiva kreće se od onog religioznog, o priči o Jakovovom (Jakubovom) snu u kojem se po ljestvama uspinju i spuštaju anđeli (meleci) – posrednici između sna i jave, nebeskog i zemaljskog, preko težnje za dostizanjem cilja  do spuštanja do najnižih dijelova svijesti. Ove Klepine ljestve, analizirajući njegov  cjelokupni opus, mogle bi predstavljati sve navedeno. Položene i nizane jedne uz druge, mogu tvoriti i prugu, „uskotračnu do Foče“, kako je u šali rekao Klepo. Pruga kao težnja za odlaskom, za daljinom, za putovanjem. (…)

Maja Abdomerović, Iz teksta u katalogu

[1] Ciklus slika od 2002. do 2008.