Gromače, 1965, ulje na platnu, 125 x 125 cm, inv. br. 3250 © Umjetnička galerija BiH

GLIHA Oton

(Črnomelj, Slovenija, 1914 – Zagreb, Hrvatska, 1999)

Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1937. godine. U ranom razdoblju slikao je mrtve prirode i portrete u duhu Cézanneova slikarstva i iskustvima francuskih fovista. Od 1945. sve je više slikao pejzaže novog sklada boja i harmonija odnosa te sve slobodnije obrađivao površinu i prostor u figuralnim kompozicijama. Od 1954. započinje proces sažimanja likovnih elemenata; tada nastaje slika Primorje, prvo djelo iz velikoga ciklusa Gromače. U likovnu materiju prenosio je ritam gromača, sugestivno izražavao svoj doživljaj pejzaža stvarajući apstraktna djela. Prostor je sveden na plohu, crtež se osamostalio, a osnovni plastički elementi postali su srodni kaligrafiji glagoljice. Nakon 1963. nastala su klasična djela treptava ritma, koja ostvaruju iluziju svjetlosnog i prostornog beskraja (Gromače 5–63, 1963); tijekom 1970-ih isticao je hromatski ritam (Gromače 5–79, 1979), a u slijedeća dva desetljeća snagom boje stvarao svjetlost i prostor slike (Gromače 3–95, 1995). Autor je impozantnog crtačkog opusa i dviju mapa grafika, zidnih slika, kamenih mozaika te svečanoga zastora HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci (Bakarske gromače, 1981). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1976).