Čedomir Kostović – pedagoška aktivnost i vizualno komuniciranje važnije od njegove ličnosti

Internacionalna pedagoško-dizajnerska karijera Čedomira Kostovića jedinstvena je pripovijest, uporediva s malo kojim drugim savremenim primjerom nekog likovnog pedagoga i autora dizajnera na bilo koji način vezanog za bosanskohercegovački i, u njegovom slučaju, posebno sarajevski diskurs. Naime, poznato je kako je pedagoško djelovanje započeo kao asistent profesora Mladena Kolobarića, a nešto kasnije asistirao je i prof. dr Stanetu Berniku, gdje je do 1991. godine u zvanju docenta radio na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Pozvan u okviru programa rezidencijalnog umjetnika (Artist in Residence), odlazi iz Sarajeva te provodi jednu godinu na Univerzitetu Old Dominion u Norfolku, Virginia, a od sljedeće akademske godine predaje na Odsjeku za umjetnost i dizajn Državnog univerziteta Missouri, gdje radi kao profesor. 

Promjenom društvenih uvjeta života, shvatanjem i razvojem potreba nove sredine Kostović mijenja i pedagoške vrijednosti tradicionalnih oblika i metoda poučavanja, ali i zadržava mogućnost daljnjeg nekomercijalnog eksperimentiranja koje mu omogućuje da radi u okviru vlastitih usmjerenja autorskog djelovanja. Subjektivna percepcija i aktiviranje ‘novih’ pedagoških vrijednosti određeni su bogatstvom njegove ličnosti, te fokusom slobodne profesionalne aktivnosti. Asimilirajući zatečene pedagoške i profesionalne vrijednosti, koje služe kao osnova za karakteristični individualno-lični sistem pedagoških vrijednosti postigao je da ciljevi njegove pedagoške djelatnosti budu određeni specifičnim motivima koji su primjereni potrebama koje se u njoj ostvaruju.

S tim u vezi, autorske dosege pedagoga, pa ako hoćete i dizajnera nepravedno bi bilo prisvajati u ime bilo koje sredine, pa i one u kojoj se formirao, no uvijek je moguće govoriti o do danas vidljivom tragu koji je u Bosni i SAD-u ostvario. Kao dizajner, Kostović je u Bosni podario bitno definirane ‘tragove’ bosanskohercegovačke i jugoslavenske vizualne kulture osamdesetih godina prošlog stoljeća. Činjenica jest da je Kostovićev koncept vizualne komunikacije, ma kako povremeno bio pretenciozan, bio jedan od fenomena koji su i Bosnu i Ex Jugoslaviju činili ravnopravnim sudionikom međunarodnih kretanja u dizajnu. Također, u okviru profesionalne aktivnosti uključujući kreativni grafički dizajn u kulturnom i društvenom kontekstu, organiziranju međunarodnih izložbi plakata, objavljivanju kritičkih eseja i članaka, te održavanju predavanja i radionica na raznim institucijama doprinio je vrijednosnim stavovima i kvaliteti ovog medija i sa američkog tla na samom kraju 20. i početkom 21. stoljeća.

Međutim, on se na ‘novom tlu’ susreo i sa idejom demokratizacije umjetnosti, odbacivanjem modernističke ideje ‘umjetnika-genija’, naglašavanjem novog položaja umjetnika kao proizvođača, proletera, danas bi rekli i radnika u građevinarstvu. Naravno, u formuliranju tih ideja u ‘novoj sredini’ nesumnjivu su važnost imali utjecaji od Warhola (pop art), preko Burroughsa (cut up), fluxusa (umjetnost kao komunikacija) do Marshalla McLuhana (globalno selo), ali i Kraftwerka i Briana Enoa. Utoliko je zanimljivije biti svjestan prisutnosti njegovih standarda autorskog djelovanja kojih se nije odricao, što je podrazumijevalo dizajnerovo ‘uranjanje’ u sadržaj, manipulaciju riječima i slikovnim elementima, odnosno njihovim značenjima i simboličkim vezama. Hijerarhije i prioriteti jednostavno su specifični za bilo koju sredinu. U Americi je prirodno okruženje ipak mahom tržište proizvoda, unutar kojeg je veoma teško unovčiti aspekt vlastitog autorskog djelovanja. Takvu cijenu je očito bio spreman platiti radeći na vlastitom konceptu vizualnih poruka u kulturnom i općedruštvenom kontekstu, nego na dizajnu po nekoj formuliranoj narudžbi. Čini se da je Kostović ‘odbijao’ usvojiti svođenje vlastitih aktivnosti pod nazivnik ‘kulturnih i kreativnih industrija’, koje uglavnom imaju za cilj i posljedicu komercijalizacije, odnosno nametanje tržišnih kriterija kao primarnih. On se zasigurno u mnogim stvarima razlikuje od tamošnjih kolega pa nije, da tako kažem, za njega takva orijentacija bila primjenjiva. On je individualac i voli da je po ‘njegovom’, i njegov autorski dizajn često ima jasan lični pečat, ekspresivan na način na koji velik dio dosadašnjeg cjelokupnog dizajnerskog rada jeste.

Kao oblikovatelj plakatnih formi i omotnica long-play ploča (Valentino 1 i 2, 1983/1985.) bio je aktivan i posve ravnopravan sudionik muzičke, ali i teatarske scene tog razdoblja (Ptice, 1980.; 27. Mes festival, 1986.; 20. Pozorišne igre BiH,1990.; U ptice zaljubljen, 1986. itd.). Njegove plakatne forme sugestivno su i kritički vizualno dokumentirale kulturnu sliku čitave regije Ex Jugoslavije (Službeni plakat XIV zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1982.), ali i određenu karakterističnu problematiku postojećih pojavnosti/odnosa na svjetskoj sceni (Okoliš, 1986.; Irak – zašto…? 1990.; Domovina, 1992.; Bratstvo i jedinstvo, 1993.; Bosna, 1994.; Rasizam & …, 1996.; Stop nasilju, 2001.; AIDS – skrivena opasnost, 2007.; Sarajevski triptih 1, 2 i 3, 2013.; T_Amerika, 2017.; Putin, 2022. itd.).

Bilo bi pomalo nezahvalno nabrajati sve intrigantne zemlje u kojima je Čedomir Kostović izlagao svoje radove, no bitno je istaći kako su gotovo svi ostavili itekakav trag na kulturnoj mapi Sarajeva, Bosne, ali i Evrope i Amerike i Bliskog istoka, i Azije i Kine i Japana i …, i to u smislu svjetonazornog pluralizma, heterogenosti kulturnih referenci i izrazitog obogaćenja specifične kulture vizualnog komuniciranja. Nije na odmet kazati kako je dio koji je kreiran u Americi nastao u okvirima nezavisne kulturne scene, te da je kao autor ostao originalan i nezavisan. Pri analizi njegovog dosadašnjeg djelovanja uviđa se koliko je sistematski i kontinuirano projektiranje određenih vizualnih poruka kompleksan i problematičan zadatak, te je generalno vrlo cijenjena Kostovićeva sposobnost usklađivanja veoma raznovrsnih sadržaja i vizualnih elemenata u prepoznatljiv kulturni entitet. Njegove vizualne poruke na plakatima odudaraju od uvriježenog načina komuniciranja takvih sadržaja potičući promatrače da se uključe u semantičku igru dešifriranja značenja kako teatarskog, tako i civilnog aktivizma.

O visoko postavljenim standardima autorskog djelovanja svjedoče mnoge domaće i međunarodne nagrade, kao i zastupljenost u knjigama, katalozima i časopisima koji se bave savremenim grafičkim dizajnom, te radovi arhivirani u prestižnim kolekcijama širom svijeta (Muzej moderne umjetnosti San Francisco, Muzej ‘On The Seam’ u Jerusalemu, Umjetnička galerija Univerziteta Maryland,  Australski muzej sporta u Melbournu, itd.) potvrđuju da su njegove plakatne forme na visoko postavljenim standardima važnije čak i od najegove ličnosti.

Mojoj malenkosti je velika čast što smo zajedno djelovali kao pedagozi na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, i sarađivali na nekim njegovim projektima. Možda zvuči pretenciozno, ali nama je uvijek bilo bitno nadići očekivano i izazvati odgovarajuću reakciju, pokušati otvoriti prostor za novu percepciju, ukratko – pomaknuti se sa već ‘trasiranog mjesta’.

I na koncu, iščitavanjem Kostovićevog dizajna mlađe kolege mogu naučiti važnu lekciju: profesionalac može i mora kvalitetno oblikovati i komunicirati svaki sadržaj, ali najveće je zadovoljstvo raditi s idejama u koje snažno vjeruje.

Prof. dr Mehmed A. AKŠAMIJA, akademik EASA/ASAE