Ljiljana Rajković

Linija crvenog pomaka

17. 12 – 28. 12. 2024. 

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine

17. decembar u 19 sati

Ljiljana Rajković rođena je 1950. godine. Pohađala je Srednju školu primijenjenih umjetnosti i Pedagošku akademiju u Sarajevu. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1977. godine. Na istoj je Akademiji magistrirala 2005. godine s temom Kvant art. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 2012. godine obranila je doktorsku disertaciju pod nazivom Integro art – integrirane vizije znanosti, umjetnosti i filozofije. Autorica je nekolicine znanstvenih i stručnih radova te monografije Prema kozmičkim krajolicima: strukturni pluralitet slike. Radove je izlagala na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu te je sudjelovala na više likovnih kolonija. Djela joj se nalaze u fundusima brojnih muzeja i galerija u Bosni i Hercegovini i zemljama regije. Od 2007. godine, do umirovljenja bila je angažirana na Studiju povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru gdje je obnašala i dužnost pročelnice Studija. 

Ljiljana Rajković svoja teorijska istraživanja i teze o svemiru i njegovim promjenama kroz vrijeme (kvant art, simetrije i njihovo narušavanje u svemiru, uzroci koji dovode do crvenog pomaka i širenja svemira…) prenosi na svoja slikarska platna i instalacije.  Autorica u svom radu istražuje spoznaje o materiji i fizikalnim zakonima kroz likovnu umjetnost, osobito u kontekstu teorijske fizike. Njezin rad ne bavi se uobičajenim društvenim temama poput ekologije ili ženskih prava, nego razmatra apstraktne znanstvene ideje. Ljiljana Rajković koristi umjetnost kao metodu za interpretaciju neuhvatljivih znanstvenih teorija, poput teorije struna, koje su još uvijek nedokazane. Njezin rad spaja znanstvene koncepte s vizualnim prikazom, stvarajući oblike koji premošćuju granicu između apstraktne teorije i konkretne umjetnosti. Njene slike, temeljene na jednostavnim elementima poput linija, ploha i boja, izražavaju nestalnost i mutabilnost, te aludiraju na spekulativnu prirodu znanstvenih teorija. Na taj način, Ljiljana Rajković daje zamišljenim teorijama konkretan oblik, dok same slike ostaju otvorene za interpretaciju, izbjegavajući jednostavnu, doslovnu povezanost između djela i značenja. Kroz ovu kompleksnost, njezine slike potiču dublje promišljanje i istraživanje, iako njihovo značenje ne može biti u potpunosti izrečeno riječima.