PRISUSTVO I ODSUSTVO

Dragi naš Edinjo,

Ovaj brazilski sufiks tvom imenu dodao sam kako bih ti i u svakodnevnim susretima odao priznanje za umjetničko majstorstvo ravno brazilskim majstorima fudbala. Bila je to moja mala dosjetka, jer ti nikada nisi pristajao da te se hvali u tvom prisustvu, skromnost ti je bila vrlina tako rijetka u ovom vremenu.

Bio si tako uzbuđen oko pripreme naše izložbe, zabrinut hoće li sve stići na vrijeme, bdio si nad svakim detaljem. Osim ovog kobnog ponedjeljka, kada je prije vremena stigla jedino neumitnost. A i s njom smo se šegačili, jer sa smrću se jedino i možeš šegačiti, budući da tu ne možeš biti pametan. Znao si često pomenuti kako ti je to posljednja izložba u životu, a mi bismo uzvraćali primjerom tebi dragog umjetnika Franje Likara kojem smo tri godine zaredom pravili izložbu povodom devedesetog rođendana. Znali smo da ti Franjino ime uvijek izmami osmijeh na licu.

Ali eto, umjesto radosti otvaranja nove izložbe, došlo je neplanirano vrijeme svođenja računa. Tvoje prisustvo na likovnoj sceni je grandiozno, to ti niko ne može osporiti, a odsustvo će biti uvijek protkano sjetom i tugom, jer smo svi svjesni ogromnog gubitka.

Prisustvo je višedecenijsko i ostaće sačuvano kao trajan doprinos umjetnosti koju si živio bez ostatka, a odsustvo je trenutno i sigurni smo da će tugu nadvladati trajnost tvoga djela, koju ćemo čuvati i revalorizirati mi, tvoji savremenici, ali bez sumnje i nove generacije.

Dragi naš Edinjo,

Hvala ti za sve. Za tvoje originalno likovno stvaralaštvo, tvoje avangardno probijanje zidova konzervativizma i naročito za tvoje iskreno prijateljstvo i ljudskost kakvoj nije bilo ravne. Nosit ćemo te u svojim srcima, a čuvati u galerijskim prostorima i istoriji umjetnosti, gdje si odavno obezbijedio važno mjesto.

Strajo Krsmanović

Sarajevo, juni 2026.