LIBOVAC – MILAKOVIĆ – PAŠIĆ

Fikret Libovac, Tatjana Milaković, Nusret Pašić

Umjetnička galerija BiH, 10. 3 – 29. 04. 2022.

Zadovoljstvo nam je najaviti otvaranje izložbe radova naših priznatih umjetnika i profesora Akademije likovnih umjetnosti Fikreta Libovca, Tatjane Milaković i Nusreta Pašića. Izložba će biti otvorena u četvrtak, 10. marta, u 19 sati u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine.

Nakon izložbe u Galeriji Akademije likovnih umjetnosti koja se održala u februaru 2022, Libovac, Milaković i Pašić će u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine izložiti svoje recentnije radove.

Biografije

Fikret Libovac (Prijedor, 1957) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1984. godine, u klasi profesora Alije Kučukalića. Postdiplomski studij završio je na istoj akademiji 1990. godine. Član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Izlagao na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama. Dobitnik je više priznanja i nagrada za skulpturu, crtež i instalaciju. Redovni je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.

Tatjana Milaković (Novi Sad, 1964) srednju školu za primijenjenu umjetnost završila je u rodnom gradu. Akademiju likovnih umjetnosti je upisala u Sarajevu i diplomirala na Odsjeku slikarstvo, u klasi profesora Ljubomira Perčinlića, 1987. godine. Postdiplomski studij završila je na istoj akademiji 2004. godine. U zvanju redovne profesorice radi na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Članica je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine od 1989. godine.

Nusret Pašić (Sarajevo, 1951) Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1976. godine, u klasi profesora Borislava Aleksića, a postdiplomski studij završio je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1983. godine, u klasi profesora Stojana Ćelića. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu je u period od 2002. do 2005. godine obavljao je funkciju prodekana, od 2007. do 2011. godine funkciju dekana, a do 2018. godine radio je kao redovni profesor. Autor je Svjedoka postojanja (Pariz, 1989) koja je kasnije dala ime seriji izložbi koje su obilježile sarajevsku umjetničku scenu pod opsadom. Izlagao je na mnogim samostalnim i grupnim izložbama u BiH i inozemstvu.

“Likovne poetike Fikreta Libovca, Tatjane Milaković i Nusreta Pašića međusobno se razlikuju u formalnom, stilskom i tematskom pristupu umjetničkom djelu, no, ono što te poetike povezuje i čini ih međusobno bliskim i srodnim je autentično i individualno istraživanje u polju čiste likovnosti.

Prepoznatljiv i potentan umjetnički izražaj Fikreta Libovca razvijao se na intersekciji dva medija – slikarstva i kiparstva. Na izložbi u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine imamo priliku zaviriti u čudnovati svijet Fikreta Libovca. Ovaj autentični, skulptorski imaginarij naseljavaju figure prikazane u svojim svakodnevnim, gotovo prozaičnim radnjama, koje pak, kroz različite mogućnosti i varijacije tjelesne dinamike vješto naglašavaju ludički karakter kiparskog djela. Skulpture izrađene kombiniranom tehnikom, iako anatomski precizne, ne pretendiraju hladnom mimetičkom reproduciranju, naprotiv, ono što ih karakterizira je osebujan, sebi svojstven élan vital. Slikovitost, pokret i šarm glavne su odlike skulptura Fikreta Libovca, koje postavljene u izložbenom prostoru, grade vlastiti organski svijet i pozivaju posjetitelja da im se pridruži i pristane na igru.

Slikarski mikrokozmos Tatjane Milaković neosporan je iskaz njezinog individualnog i životnog iskustva, potpuno estetski elaboriran i ekspresivno sugestivan. Slikarska platna Milakovićeve duboko su uronjena u autentični život i prostore vlastite zbilje, ona su produkt intenzivnog i instinktivnog osluškivanja svijeta i bića u njemu. Ženske figure, čudnovati likovi i osebujni pejzaži koji naseljavaju slikarska platna imaju svoje autobiografsko i referentno uporište u stvarnom i realnom, odnosno intimnom svijetu autorice. Radi se o fragmentima sjećanja koji funkcioniraju kao toposi samorazumijevanja, autorefleksije, oblikovanja identiteta i vrijednosnih poredaka. Proces slikanja postaje proces prisjećanja, intimno i transformativno iskustvo same autorice. Kohezivni likovni element koji se provlači kroz svako pojedinačno djelo i istovremeno funkcionira kao crvena nit koja sva djela drži na okupu je boja. Za Milaković boja je glavno izražajno sredstvo, jaka ekspresivna gesta kojom gradi formu, konstruira priču i evocira određenu emociju. Slikarska platna Tatjane Milaković, izložena u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine, na trenutke djeluju poput starih, izblijedjelih fotografija koje nose pečat nekog drugog, minulog vremena. Vješto levitirajući između realnog i imaginarnog kao da nam suptilno poručuju da je naše sjećanje istovremeno i naša obmana.

Umjetničko djelovanje Nusreta Pašića traje preko četrdeset godina i beskompromisno je vjerno samo jednom (ne)umjetničkom postupku – istraživanju. Pašić se u svom radu kontinuirano bavi iskušavanjem mogućnosti medija slikarstva, propitivanjem njegove relevantnosti i uopće smisla u današnjem vremenu visokih tehnologija i opetovanih proklamacija smrti slikarstva. Konstanta koja se proteže kroz cjelokupan autorov opus i koja povezuje različite stvaralačke faze i cikluse je čovjek kao primarno i krajnje ishodište. Riječima autora: “Uvijek sam okrenut ljudskoj figuri, ne toliko zbog prepoznatljivog i znanog ljudskog oblika, već zbog pokušaja čovjekovog proživljavanja u svijetu u kojem se samo za kratko ili vječno našao i nalazi.“ (Pašić, 1982.). Radovi prikazani na izložbi u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine duboko su ukorijenjeni u realnost koja ih uvjetuje i potrebno ih je čitati, prije svega, kao odraz vremena i duhovne situacije unutar koje umjetnost nastaje. Pašić je i ovaj put svjedok društveno-političke zbilje, aktivni sudionik koji svjesno i odgovorno promišlja i bilježi različite društvene i političko-ideološke promjene, skretanja i devijacije. Radi se o potrebi suučesništva u realnom, bez pretenzije da se ponudi potencijalni parametar promjene ili iskaže konačni sud. Izložena slikarska platna prožeta su dubokim humanitetom i jakom komponentom umjetničkog subjektiviteta dok svjedoče o istinskoj, nebrušenoj strani zbilje.”

Anja Bogojević

Historičarka umjetnosti