Antun Augustinčić

Antun Augustinčić
(Klanjec, 4. maj 1900 – Zagreb, 10. maj 1979)

Studij kiparstva započeo je 1918. godine u Zagrebu kod Rudolfa Valdeca i Roberta Frangeša-Mihanovića, a diplomirao 1924. u klasi Ivana Meštrovića. Kao stipendist francuske vlade boravio je u Parizu od 1924. do 1926. godine, gdje je izlagao na Salonu francuskih umjetnika i Salonu neovisnih.

Jedan je od osnivača umjetničke grupe Zemlja, s kojom je izlagao 1929. i 1932. godine; iz grupe istupa 1933. godine. Nakon boravaka u Moskvi i Beogradu, od 1946. godine djeluje u Zagrebu, gdje iste godine postaje profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Od 1949. godine vodi Majstorsku radionicu za kiparstvo te postaje član JAZU (danas HAZU).

Autor je brojnih monumentalnih skulptura i javnih spomenika u Hrvatskoj i inozemstvu. Među najznačajnijim djelima su Spomenik Maršalu Titu u Kumrovcu (1948), konjanička skulptura Mir ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku (1952–1954), Spomenik Marinu Držiću u Zagrebu (1963) te Spomenik Seljačkoj buni i Matiji Gupcu u Gornjoj Stubici (1973). Ostvario je i zapažen opus portretne plastike te radio u bronci, gipsu i mramoru.

Godine 1976. u Klanjcu je otvorena Galerija Antuna Augustinčića.

izvor: Augustinčić, Antun. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 2.2.2026. <https://enciklopedija.hr/clanak/augustincic-antun>.