Asamblažom (assemblage) se nazivaju trodimenzionalni umjetnički objekti nastali spajanjem raznorodnih predmeta i materijala. Između kolaža i asamblaža postoji analogija: asamblaž je trodimenzionalni predmetni kolaž. Nastaje montažom trodimenzionalnih predmeta, dijelova predmeta i dvodimenzionalnih slikovnih i tekstualnih fragmenata. Asamblaž je kao oblik umjetničkog oblikovanja nastao u kubizmu, futurizmu i dadaizmu, a primjenjivan je u nadrealizmu, neodadi, fluksusu, pop artu, novom realizmu i postmodernoj umjetnosti.

Primjer: Halil Tikveša, Bez naziva, 1997

“… U obilju zasebnih pojava, koje su u našoj ratnoj i poratnoj umjetnosti pojam destrukcije zamijenili pojmom gradnje, svoje mjesto imaće i Tikveša, zbog načina na koji su nastali i sredstava uz pomoć kojih su napravljeni njegovi asamblaži. Nisu to nikakvi eksperimenti sa strukturama i predmetima, nema tu improvizacije i slučajnih rješenja, nema neutralnosti i ravnodušnosti. Ovim asamblažima Tikveša je izvršio neponovljive i autentične pretrage kroz nekoliko duhovnih slojeva: kroz filozofiju prostora i istorije, kroz koncepciju života na tom prostoru i, na kraju, pretragu po “istoriji materije i materiji kao istoriji”. U procesu percipiranja ovih asamblaža, prvo ćemo uočiti materiju, zatim tehnike kojima Tikveša pristupa da bi je oblikovao (kovanje, lijepljenje, šivanje, vezanje, zamotavanje itd.) Riječ je, dakle, o delikatnim i prefinjenim manuelnim postupcima, suprotnim svakoj brutalnosti. Tek poslije ovog vizuelnog evidentiranja, moguće je udubiti se u priče koje će izazvati mnoštvo asocijacija. Efekti materije unesene na ove plohe nude dva vida realnosti – prošlu i sadašnju. Proces miješanja različitih materijala podrazumijeva daske i daščice, bilo nagorjele, bilo vremenom patinirane kao podloge, fotografije, poneki vlastiti crtež, poneki grumen nanesene boje, zahrđale eksere, brave i baglame, kitice sušenog smilja…”

Meliha Husedžinović, Iz predgovora u katalogu izložbe u galeriji Preporod, Sarajevo 2000.