Ovaj autor predstavlja usamljenu pojavu u okviru bosanskohercegovačkog slikarstva, bez direktnijih uzora (koji se tek u širem kontekstu mogu pronaći u djelima Cezanna i Matissa), ali ni sljedbenika. Njegov opus ostao je tako u bosanskohercegovačkom slikarstvu jedinstven, karakterišući umjetnika kao snažnog individualistu, dosljednog i lako prepoznatljivog. Najveći dio opusa tematski je vezan za mrtve prirode u kojima dominiraju plošnost i boja. Forsirajući  stilizaciju i monohromnost, Selmanović u svojim djelima nastoji jednostavnost podići na pijedestal savršenstva.