27. 11. 2014. – 10. 1. 2015.

U Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu u četvrtak, 27. studenog 2014. u 19 sati, otvara se retrospektivna izložba Vojina Bakića „Svjetlonosne forme“. Izložba u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti gostuje u Sarajevu kao rezultat suradnje MSU-a i Umjetničke galerije BiH, te financijske podrške Zaklade Hrvatska kuća i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba. Nakon Sarajeva, izložba gostuje u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske u Banja Luci (22. siječnja – 22. veljače 2015). Gostovanjima obilježavamo stotu godišnjicu rođenja Vojina Bakića, te nastavljamo intenzivnije povezivanje sa srodnim muzejskim institucijama u gradovima regije.
Retrospektiva Vojina Bakića „Svjetlonosne forme“ koja je održana u Muzeju suvremene umjetnosti od 7. 12. 2013. do 2. 3.2014. pobudila je veliki interes publike (16.500 posjetitelja), kao i veliki interes medija i struke. Ocijenjena je kao najveći kulturni događaj 2013. godine u Hrvatskoj, a Hrvatsko muzejsko društvo dodijelilo joj je nagradu u kategoriji „najbolje realizirane izložbe“ u 2013. godini. Prijenosom izložbe publika BiH će se upoznati s dosezima njegova bogatog stvaralaštva. Djelovanje Vojina Bakića obuhvaćalo je područje tadašnje Jugoslavije, te se u modernizaciji izraza koje je uveo u područje skulpture i spomeničke plastike, mogu iščitati globalne pojave modernizacije koji su bili prisutni na cjelokupnom području socijalističke Jugoslavije.

Vojin Bakić, jedan je od najznačajnijih predstavnika hrvatskog kiparstva modernizma 20. stoljeća koji je nepravedno bio zapostavljen u posljednjim desetljećima. Opus mu je bio fragmentarno predstavljen, pa je retrospektivom u MSU prvi puta ostvarena stručna valorizacija njegova cjelokupna stvaralaštva, izvršena objektivna interpretacija i ponudilo čitanje i razumijevanje geneze njegova apstraktnog izraza, koji je nedjeljiv dio europske modernističke tradicije. Iznimnom snagom vizije i vrhunskom kreacijom, Vojin Bakić početkom 60-ih čini odlučan zaokret u načinu oblikovanja monumentalne spomeničke skulpture na području tadašnje Jugoslavije. Ideološki zadatak lišava naracije, a apstraktnim jezikom visokog modernizma uzdiže skulpturu do univerzalnog znaka. Bakićeva izložba potaknula je i mnoge rasprave o sudbini spomenika NOB-a i o odnosu prema toj baštini. Svi se stručnjaci jednoglasno slažu: na stranu ideološka pozadina, umjetnička vrijednost tih djela je bezvremenska – jer upravo svojim apstraktnim izričajem zrače snažnom energijom znaka/simbola, jer su čisti estetski objekti koji sažimaju kolektivno i individualno iskustvo povijesti.

Vojin Bakić (1915-1992) bio je umjetnik velike stvaralačke energije te je tijekom gotovo 50 godina stvaranja, realizirao veliki broj radova iznimne umjetničke kvalitete. Već u godinama nastanka, njegovi su radovi prepoznati kao iznimno inovativni i napredni, te su predstavljeni u najznačajnijim prikazima suvremene svjetske i europske apstraktne skulpture. Sudjelovao je na prestižnim svjetskim umjetničkim smotrama: Bijenale u Veneciji, Documenta u Kasselu, Bijenale u Sao Paolu, Bijenale u Aleksandriji… Krenuvši od figuracije i tradicije, svoj izričaj razvija prema čistoj formi, razlistanim pa svjetlosnim (ili kako ih je pjesnik Jure Kaštelan nazvao: svjetlonosnim) oblicima, apstrakciji bez suvišnih detalja. Po riječima Vojina Bakića, ti svjetlonosni oblici izražavaju životnu radost, bljesak, svjetlost. Humanizam i afirmacija pozitivnih vrijednosti koji su obilježili prve, još figurativne radove, na simboličkoj su razini prisutni i u njegovim posve apstraktnim djelima. Traganje za svjetlom, boljitkom i napretkom, dio je modernističke utopije koju je dijelio sa suvremenicima, koji su u poslijeratnoj Jugoslaviji željeli stvarati bolji i humaniji svijet. Sam je u jednoj rečenici sažeo vlastito traženje koje je obilježilo njegovo cjeloživotno stvaranje: „Kretanje kroz mrak, traženje procjepa gdje je svjetlo, to je za mene autentičan put.“

Na izložbi u Sarajevu, biti će izloženo 175 radova, od toga 110 skulptura iz svih stvaralačkih ciklusa, crteži, skice, makete spomenika, fotografska uvećanja, te audio i filmska građa. Kroz njegovo djelo istodobno se mogu iščitati i društveno-političke prilike u kojima je stvarao, ali i životna priča osebujnog umjetnika. Osjetljiv, diskretan i povučen, umjetnik je „samo“ tražio svoj put i slušao intuiciju kamo ga vodi: “Jedini pravi razvojni put razvoj je u procesu rada. Ne vjerujem u onu teoriju da je umjetnik bogom dana ličnost. Uvijek se osjećam pomalo glupav. Čovjek ima nekakvu ideju, neku slutnju; to je jedan mali, ponekad vrlo uzbudljiv trenutak, slutnja nečega… Kada pokušate realizirati, vidite da ste nemoćni, da vam nedostaje stotinu elemenata. I onda počnete pipati, kao dijete trčati za time, dok negdje to ne ulovite, ako imate sape, da izdržite tu trku, trku za neuhvatljivim…”

Na izložbi ćemo uz Bakićeve, pokazati i radove suvremenih umjetnika koji se bave njegovim spomenicima s različitih autorskih pozicija – od interpretacije modernističke baštine u radovima Marka Lulića, preko propitivanja utopijskih modela socijalističkog društva, našeg odnosa prema tim fenomenima te pitanjima gubitka društvenog sjećanja u djelima Davida Maljkovića, do kritike našeg odnosa prema spomenici NOB-a u radovima Igora Grubića.

Izložbu prati opsežan dvojezični katalog s tekstovima desetak uglednih hrvatskih i inozemnih povjesničara umjetnosti i kritičara, Tonka Maroevića, Zvonka Makovića, Ješe Denegrija, Nataše Ivančević, Henryja Meyric-Hughesa, Leile Topić i Gala Kirna, te s pretiskom tekstova iz publikacija o Bakiću iz 50-ih i 60-ih godina, Milana Preloga, Radoslava Putara, Bože Bek i Vere Horvat Pintarić.

Kustosica izložbe i urednica kataloga: Nataša Ivančević, muzejska savjetnica MSU-a
Autorice likovnog postava i suradnice na izložbi: arhitektice Ana Martina Bakić i Vjera Bakić
Asistentica: Ana Škegro
Koordinatorica UGBIH: Ivana Udovičić, muzejska savjetnica

Produkciju retrospektive i kataloga, podržali su Gradski ured za  obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Gostovanje retrospektive financirala je Zaklada Hrvatska kuća – Croatia house, a sufinancirao Gradski ured za obrazovanje, kulturu i  sport Grada Zagreba.

Grafičko oblikovanje publikacija, vizuala izložbe i suvenira: Andro Giunio i Ira Payer iz Superstudio 29, Zagreb